O čovjeku je riječ
Osnivamo kompanije da bi nešto stvarali, da bi ostvarili neke snove, ispunili zacrtane životne ciljeve, da bi zaradili. I tako, od kada pokrenemo biznis, radimo i zarađujemo, stalno mjerimo i uporedjujemo, izračunavamo zaradu po akciji, po satu, po radniku, po mašini…
Vlasnici i menadžeri prave analize, traže načine da uštede, da uvećaju prihode i profit.
Sa velikom pažnjom čekaju se kvartalni i godišnji bilansi stanja i uspjeha, računi likvidnosti, razni pokazatelji uspješnosti poslovanja, prebrojavamo i provjeravamo sredstva rada i zaposlene.
Sektor za ljudske resurse daje osvrt na broj, kvalifikacije, starosnu dob, prosječnu zaradu, fluktuaciju radne snage.
Vlasnici čitaju sve te izvještaje i sa nestrpljenjem traže zaključke i preporuke, gdje će da pronadju mehanizme za uvećanje profita (prije svega).
Pretpostavimo da govorimo o evropskoj prosječno uspješnoj kompaniji u bilo kojoj branši, što znači da posjeduje kvalitetna sredstva za rad, primjenjuje savremenu tehnologiju, ima kvalifikovane radnike.
Većina biznismena sa pažnjom prati zbivanja u svojoj branši, prate savremene trendove, a u posljednje vrijeme svi govorimo o vještackoj inteligenciji i razmišljamo o načinu na koji ćemo da iskoristimo njene mogućnosti.
Ali, mnogi ne obraćaju dovoljno pažnje prirodnoj intelegenciji koja ih okružuje, odnosno svojim zaposlenima. Ne treba se okretati vještačkoj inteligenciji, ako nijeste u stanju da razumijete ovu prirodnu. Idite redom.
Bilansi i pokazatelji koje pomenuh često ne sadrže kvalitetnu analizu kadrovskog potencjala, ne obraća se pažnja na organizacionu kulturu i klimu u kompaniji, ne postoji nešto što bi nazvali pokazatelj zadovoljstva zaposlenog. Naravno, ima kompanija koje su dobro organizovane i vode računa o ljudima, unapredjuju položaj zaposlenog, ali je znatno veći broj onih koji to zanemaruju.
Mnogo puta sam bio u prilici da od prijatelja ili poslovnog partnera čujem da razumiju značaj tog pitanja, ali ne stižu da to kvalitetno postave jer trenutno imaju problema sa klijentima, moraju nešto više da zarade jer kreće nova investicija, pa će se baviti i time. Prođe vrijeme, prođe godina ili dvije, a vlasnik se nije posvetio potrebama ljudi. Ali, desile su se neke promjene – neki dobri radnici su napustili firmu, rezultati su slabiji od očekivanog. “Fali dobrih radnika”- kažu moji sagovornici. Nekoga podsjetim na moguće uzroke takvog stanja, a prećutim kada osjetim da se moj sagovornik sjetio ranijih razgovora.
Dakle, čovjek – vaš zaposleni mora da dobije veću pažnju.
Onaj koji je zadovoljan svojim poslom je onaj koji može da ključno doprinese povećanoj produktivnosti i efikasnijem poslovanju.
Zato, obratite pažnju na zadovoljstvo vašeg portira, vozača, analitičara, programera, na njihov način komunikacije, na odnos menadžera prema zaposlenom. Prije svega toga, ključ je u vama kao vlasnicima kompanije – da postavite sistem vrijednosti koji uvažava čovjeka, štiti i nagrađuje dobrog radnika, brine o njemu i pomaže mu da bude još bolji.
Tu leži vaša snaga, to je nepresušni izvor novih ideja, prihoda, profita.
A kada napravite profit, nemojte uzeti sve za sebe, nemojte podijeliti bonuse isključivo top menadžerima.
Razmislite o dijelu profita koji treba da date vašim vrijednim radnicima, a naročito pomislite na one koji vrijedno rade i nikada se ne požale.
Autor: Mladen Miranović
